Zašto se uspoređujemo s drugima

Jako često, prečesto naš izvor nezadovoljstva je usporedba s drugim ljudima. Gledate nekoga kako živi, čini vam se sve mu ide super, koliko je postigao, kako lijepu obitelj ima, dobar posao, auto, kuća, zimovanja, pa ljetovanja. Zašto i iz kojeg to posebno bitnog razloga imamo potrebu slijepo štititi sebe od toga što će netko reći ili od mišljenja da li ćemo uspjeti zadovoljiti nečije tuđe kriterije. Zašto nekoga oponašati? Čemu se gubiti u vlastitoj slijepoći, ne gledajući sebe i svoje osobne ciljeve. Koliko ste se fokusirali na ono što nemate, što nije dobro, što ne radite dobro, i putem zaboravili na sebe. Zaboravili tko ste. I gdje idete. Zaboravilu živjeti u trenutku. Zaboravili živjeti. Zašto mislite da moramo biti kao i “drugi “? Ne moramo, jer mi smo mi, sa našim talentima i kapacitetima i sa našom percepcijom. Možda nam naše viđenje netko i zamjeri. To je ok. Prihvatimo ga, jer svatko ima pravo na svoje viđenje, pa i mi. Zašto strepiti od reakcije drugih? Te reakcije ionako su proistekle od nekih drugih, za naš život i ne baš bitnih ljudi, a ne naše vlastite. Ako samo na tren, samo na jedan trenutak probate to osvijestiti, probate osjetiti tko ste zaista, koliko ste vrijedni i moćni, koliko ste voljeni, shvatit ćete da nema potrebe za usporedbom. Jer i oni oko vas su jednako vrijedni. Svi, ni više, ni manje od vas. Svi smo jednako vrijedni. Razlikujemo se samo po tome koliko smo svjesni vlastite vrijednosti. Ali je ona u svakom trenutku neupitna.