Priče u snovima

Budući da se jezikom predodžba pri sanjanju služimo nagonski, simbole prirodno slažemo u složenije uzorke. Ti su uzorci glavna sredstva kojima objašnjavamo svijet i spoznajemo sebe. Zovemo ih pričama. Kad što ne razumijemo u stvarnosti, pokušamo naći suvisle teme u danoj situaciji, a zatim te uzorke povezati u priču. Kad želimo znati više o složenosti kakve situacije, obično pitamo “o čemu se radi?”, a kad nam se čini da uzorci koje vidimo gube smisao i povezanost, često kažemo da “više ne znamo što pričamo”. Katkad se može činiti da su snovi pomalo nestalni i prividni, ali pisci većine velikih i vječnih djela svjetske književnosti nadahnuće su našli istražujući svoje nesvjesne spoznaje. James Joyce bio je jedan od najdarovitijih irskih pripovjedača i premda je njegov omiljeni stil pisanja nazvan “strujom svijesti”, točnije bi ga bilo opisati kao “struju nesvjesnog”. Jedan od njegovih najpoznatijih romana, Uliks, nesvjestan je tijek predodžba povezanih u klasični mitski uzorak, utemeljen na sanjarskom Odisejevu putovanju u Homerovu epu Odiseja. Joyce je svoju struju nesvjesnog nastavio dijeliti sa svijetom novim predodžbama i homofonima u Finneganovu bdijenju. Još jedan od najvećih pripovjedača, dramatičar i pjesnik William Shakespeare, redovito je svoje snove rabio kao temelj za govomički uvjerljivu oštroumnost svojih drama. Mnoge se Shakespearove drame čine kao dramatizacije snova, počevši od snova i znamenja u prvim povijesnim dramama poput Henrika VI. i Rikarda, pa do predodžba u prizoru s bodežom u Macbethu i Julijinu poljupcu kojim Romeu želi udahnuti život. Osim što su snovi temelj zapleta, mjesta radnje mnogih Shakespeareovih drama kao da su iz snova. Šuma iz Zimske priče, Prosperov začarani otok u Oluji ili bajkovit svijet Sna Ivanjske noći. Williama Shakespearea i Jamesa Joycea slavimo kao književne velikane, no u svojim smo snovima svi vrsni pisci i dramatičari. Snovi su poput nevoljne poezije koja ne samo što opisuje nečiji svijet nego ga metaforičkim predodžbama maštovito gradi. Priče koje stvaramo u snovima uvijek nas nastoje povezati s nečim izvan nas samih prenoseći dublje značenje iz našega unutarnjeg života u vanjski, budni život. Kako mi gradimo smislene uzorke, povezujući dijelove svojih iskustava, naše nesvjesno jasno piše naše životne priče.