Krvava noć u Las Vegasu

Prije nekoliko dana Stephen Paddock je odlučio popeti se na 32. kat hotela te za vrijeme obližnjeg koncerta rafalnu paljbu sasuti po posjetiteljima. Čak 59 osoba je izgubilo život, njih više od 500 je ranjeno. Motivi ovog sumanutog napada još uvijek nisu jasni. Jasno je, ipak to da ubojica nije imao veze s terorističkim skupinama. Financijski je dobro stajao. Pozvao sam tarot u pomoć, da vidim mogu li barem nešto otkriti u vezi razloga napada. Po kartama, Paddock je bio doista izgubljena duša. Nije vjerovao u ništa i vjerovao je u sve. Reklo bi se, netko tko uprazno hoda, bez svrhe i cilja. Očito je da njegova psiha nije bila stabilna. Čim karte obiluju dualnostima, to znači da je prema van ostavljao jedan dojam, a iznutra je bio netko sasvim drugi. Podvojena ličnost. Koliko vidim, volio je svoj posao i prijatelje dok je mrzio demone u sebi. Očito se borio da ostane pri zdravoj pameti. Promatrajući okolinu, poglavito ljude koje je ubio, nisam pronašao niti traga mržnje prema njima, a niti traga empatije. Bio je u potpunosti ravnodušan prema žrtvama. Smatram da je sve ove ljude ubio zato da bi privukao pozornost na sebe i na svoju patnju. A sebe je smatrao patnikom. Moguće i hipohondrom. Izgubljen u sebi, bez da mu je išta imalo smisla, odlučio se na očajnički potez. Stephena Paddocka ne vidim kao nasilnu osobu. Zapravo, vidim da je bio plah, tih, povučen. Vrlo dobar u svom poslu, plodan radnik. Smatram da mu je duša bila isuviše nježna, a um previše podložan promjenama. Smatram da je ovo napravio njegov poremećeni um, onako, u momentu, da ga svijet napokon vidi i čuje. Ova želja mu se ispunila. Svijet će ga upamtiti kao jednog od najgorih masovnih ubojica.