Kad očekujemo – patimo

Milijun običnih sitnica, milijun svakodnevnih očekivanja s kojima se borimo svaki dan, nekad više, a nekad manje uspješno. No, činjenica je da su i one, baš poput i onih velikih, sasvim dovoljne da se strmoglavimo s putanje blažene sreće i postanemo podložni razočaranju. Naravno, ako im to dozvolimo, a dozvoljavamo, čini mi se, često. Ne bi li bilo jednostavnije da ih jednostavno nemamo? Da bismo bili dobri u ulozi prijatelja, kolege pa čak i ljubavnika potrebno je da poštujemo druge ali i da radimo na sebi. Uvijek kada poželite s određenom osobom podijeliti radost pripremite se za mogućnost da vam neće biti uzvraćno istom mjerom. Ljudi su sve manje iskreni, skrivaju osjećaje i ne hvale prave vrijednosti. Samo osviješteni ljudi su iskreni, svjesni značaja svake osobe u njihovom životu. Takvima se ne događaju greške u odnosu s drugim ljudima. Ljudi često brkaju želje i očekivanja. Dok su prve potrebne, druge su suvišne. Posjedovanje prvih označava naše ciljeve i planove, nedostatak drugih naše prihvaćanje samih sebe, ljudi i svijeta koji nas okružuju u obliku u kojem postoje. Izostanak očekivanja nije pasivnost, prestati očekivati ne znači prestati zauzimati se za sebe. Počnite s oslobađanjem od očekivanja. Ne ljutite se i ne izgovarajte teške riječi ako vas u važnim trenutcima zaboravi prijatelj. Predložute mu da počne raditi na sebi. Samo tako će ves prestati boljeti tuđe greške i bit ćemo sposobni za lijepe i stabilne odnose.