Jezik u snovima

Predodžbe i simboli koje stvaramo u snovima vode nas izvan vlastitih granica, a pomažu nam i da svoja iskustva iz snova približimo drugim ljudima. Stari Grci dali su nam riječ “metafora”, što znači prenijeti neko svojstvo s jedne stvari na drugu. Grčki filozof i prirodoslovac Aristotel, koji je opazio da su “najvještiji tumači snova oni sposobni uočavati sličnosti”, primijetio je tu metaforičku sposobnost snova da povezuju i prenose značenje. Drugi grčki učenjak, Artemidor, pisac Oneirocritice, prve suvremene sanjarice, rekao je: “Tumačenje snova nije ništa doli nizanje sličnosti”. Metafora je prirodni jezik naših zamišljenih svjetova, no, premda njime svi govorimo, katkad se može činiti poput stranog jezika koji smo učili u školi, ali nekako smo ga zaboravili. Međutim, često nesvjesno govorimo u metaforama jezika iz snova u frazama koje rabimo u svakidašnjem govoru. Premda instinktivno osjećamo da je prirodno reći, primjerice, “u istom smo loncu”, “lanjski snijeg”, “kiselo grožđe”, “mačji kašalj”, ti se izrazi doimaju neobičnima samo kad razmišljate o tome što ste upravo rekli. Predodžbe u frazama koje rabimo u jeziku snova nisu plod slu-čaja, nego opisuju naše metaforičke krajolike. Čvrstoća tla služi nam kao usporedba za praktičnost i stvarnost pa kažemo, primjerice, “spustiti se na zemlju” i “ni na nebu ni na zemlji”. Nebo i zrak često se odnose na mišljenje i zamisli pa imamo fraze poput “graditi kule u zraku”, “ostati u zraku”, “biti u oblacima”. Voda simbolizira osjećaje i iskustva u frazama poput “kao hladan tuš “, “mirna voda”, “kao riba u void”, “zaći u nemime vode”. Vatra i svjedost, pak, često znače stvaralaštvo i strast. Tako kažemo da je tko “pun žara” ili “živa vatra” ili da mu se “upalila žarulja”. Još dok su se pisani i govoreni jezici razvijali, mi smo počeli riječi pretvarati natrag u slike kako bismo mogli izraziti još dublja značenja snova. U mnogim kulturama ima priča koje govore o jednom jedinstvenom ljudskom jeziku koji je postojao davno prije silne raznolikosti današnjih pisanih i govorenih jezika. Jedna od najpoznatijih takvih priča jest o babilonskoj kuli, kad su svi ljudi govorili istim jezikom prije nego što ih je Bog kaznio tako što im je “pobrkao jezik” I “raspršio ih” po cijelome svijetu. Bez obzira na to ima li u toj priči istine, univerzalni jezik nastavlja živjeti u predodžbama u simbolima i metaforama iz snova. Svaki put kad uporabite frazu Ill metaforu, govorite instinktivnim jezikom svojih snova.