Gdje je ovisnost i kontrola, tu nema ljubavi

Nemali postotak veza bazira se na odnosu u kojem jedan partner ovisi o drugom (ili samo tako misli). Ima i veza koje se održavaju otvorenim ucjenama, kontrolom i prijetnjama, no većina veza su one sasvim obične, u kojima se ucjene događaju nesvjesno ili u kojima jedan partner preuzima odgovornost umjesto drugog. “Tako mi trebaš. Ne mogu provesti ni jednu minutu bez tebe. Fališ mi, ti si mi sve!” Ova rečenica nema apsolutno nikakve veze sa ljubavlju. To je čista potreba, jasno izrečena potreba. Koliko je potreba toliko je i ovisnost o toj osobi ili stvari. Kad osoba drugu osobu ili stvar vidi kao nešto neophodno, kao nešto bez čega ne može zamisliti svoj život. i toliko je postala ovisna da ne vidi ništa drugo oko sebe, postala je emocionalno-mentalni ovisna, a gdje god ima potrebe, ovisnosti i kontrole tu nema ljubavi. Najzdravije su veze u kojima partneri znaju da mogu živjeti i bez onog drugog, ali da im je zajednički život najbolji izbor. Tada mjesta ovisnosti i ucjeni nema, jer uvijek stoji ono: “Ako ti sa mnom ne valja, slobodan/a si otići”. U takvim vezama partneri su svjesni vlastite odgovornosti za svoju sreću. U vezama u kojima su ljudi ovisni, partneri krivicu za svoju nesreću pripisuju onom drugom.