Proricanje – tumačenje volje bogova

Od proricanja na temelju snova i zvijezda do tumačenja volje bogova iz prirodnih pojava i okoline, gatanje je staro koliko i čovječanstvo. Metoda je bezbroj – drevni šamani proricali su iz kretanja oblaka ili odraza u vodi, u drevnoj Perziji bilo je popularno gatanje iz pijeska, Grci su bacali sol u vatru i osluškivali zvukove pucketanja, a Rimljani su se oslanjali na ptice – bilo proučavajući njihov let ili njihova jetra. No bez obzira na način, proricanja su u bila vezana uz religiju i rezervirana za mali broj učenjaka koji su mogli tumačiti znakove. Tako se u Mezopotamiji razvio možda najpoznatiji oblik proricanja – astrologija – a kako bi svećenici mogli protumačiti složena gibanja zvijezda i planeta, razvili su složena matematiku i instrumente. Povezanost znanosti i proricanja traje sve do 17. stoljeća pa su brojni velikani fizike i matematike, uključujući Isacaa Newtona i Tychoa Brahea prvenstveno astrolozi i alkemičari. Također, brojni vladari su se oslanjali na mistike i učenjake drevnih vještina i uzimali za savjetnike. Tako je u 16. francuska kraljica Katarina de Medici kao savjetnika uzela Nostradamusa, a Tycho Brahe izmjerio je kretanja više od 700 zvijezda dok je radio kao dvorski astrolog cara Svetog rimskog carstva Rudolfa II.