Zašto su mentalni poremećaji sve učestaliji?

Psihičke smetnje odavno prate čovjeka. One koje danas označavamo kao anksioznost ili depresija opisivali su još Egipćani, Grci i Rimljani, prije nekoliko tisuća godina kada se tretman tih smetnji svodio na prakticiranje određenih magijskih rituala, konzumiranje “ljekovitih” biljaka i slično, a glavnim odgovornima za te poremećaje smatrani su demonski entiteti i postupci ljudi koji nisu bili po volji Bogova. Danas je naše mentalno zdravlje je realno ugroženije i slabije nego što je to bio slučaj s prethodnim generacijama. Psihološka stanja koja su se nekada smatrala normalnim, eventualno čudnim, danas se etiketiraju kao mentalni poremećaji. Prema kriterijima psihijatrijskih priručnika, svaka treća osoba će barem jednom u životu imati neki od mentalnih poremećaja. Kao njihovi uzroci najčešće se navodi kemijski disbalans u mozgu, a lijekovi se nameću kao najbolje rješenje. Danas se zna da osjećaj tuge bez realnog povoda, pad apetita i loš, isprekidan san, kad se jave zajedno, nisu proizvod slučajnosti, nego simptomi poremećaja raspoloženja koji nazivamo depresija. Poremećaj ličnosti ne podrazumijeva samo sramežljivost, već i anksioznost u socijalnom kontekstu, prije svega uzrokovanu strahom osobe da će biti negativno ocijenjena od okoline. Svakodnevni život koji za većinu ljudi ipak dominantno ovisi od interakcija i komunikacije ne čini se najsretnijim mjestom na kojem bi se mogao naći netko nespreman da se nosi s tim da je stalno izložen oku i sudu drugih. Zato su tu psiholozi i psihijatri koji imaju ulogu da ‘pacijenta’ adaptiraju na okolnosti koje su takve kakve jesu.