Izađite iz začaranog kruga patnje i očekivanja

Bili svjesni toga ili ne, u nama još uvijek živi maleno dijete koje smo nekada bili. Dijete koje svoje najelementarnije potrebe nije moglo zadovoljiti samo, već je ovisilo o “milosti” odraslih koji su ga okruživali. Potrebu za roditeljskom ljubavi u odraslijoj dobi smo zamijenili ovisnošću o partneru, poslu, novcu, uspjehu, alkoholu i slično. Sve to može samo privremeno uljepšati život, ali dugoročno ne može niti zadovoljiti. Budući da u nama prirodno postoji potreba da iscijelimo svoje rane, počinjemo se vraćati istim pričama iz prošlosti, pokušavajući ih sada razrješiti na drugačiji način. Zbog toga se događa da nesvjesno i dalje privlačimo slične situacije i ljude onima koji su nas povrijedili – nadajući se da ćemo ovaj put, budemo li dovoljno dobri ili vrijedni, ipak uspjeti. Zbog toga se događa da mnoge osobe život provedu čekajući nadajući se da će jednom doći netko tko će ih razumjeti i utažiti njihovu čežnju za ljubavlju. Treba prihvatiti prošlost i sve što se dogodilo, sebe kakvi jesmo. Bezuvjetno voljeti i prihvaćati djete u sebi. Treba i oprostiti svima i sebi te prihvatiti odgovornost za sve, za svoj život i sve što se u njemu događalo.