Kad frustraciju ispoljavamo kroz – prste

Većina ljudi ima potrebu da dok primjerice telefoniraju piskaraju nešto na papiru. Te žvrljotine nastaju kao posljedica nekog stresa i potrebe da nešto iz sebe izbacimo. Ono nije ni malo slučajno i govori nam ili o našem karakteru ili trenutnom psihičkom stanju. Nekada imamo potrebu da bilo koji predmet u blizini držimo u ruci – upaljač, igračku, olovku, nakit, šalicu.. U tom slučaju, pretpostavljamo da samo pomicanje i manipuliranje predmetima regulira i balansira senzorni sistem umanjujući stres, nemir ili nervozu. Smatra se da je i slušanje muzike u pozadini, auditivno izražavanje istog ponašanja, kao i žvakanje žvakaće gume. Nerijetko postaje i ometajuća navika koje se teško oslobađamo. Vrpoljenje bilo koje vrste može biti indikator unutrašnje tenzije, frustracije, neugodnosti, nervoze, pa se promatra kao kompenzatorna aktivnost. Ponekad nam to otkriva emociju koja stoji u osnovi: nervozno igranje prstenom može ukazati na bračne probleme, često diranje kose i popravljanje frizure znači nesigurnost vezanu za tjelesni izgled, grickanje noktiju na osjećaj krivice. Dodirivanje predmeta koji stoji ispred nas može biti postavljanje tzv. ‘štita’ i granice između nas i sugovornika. Kada se mazimo ili gladimo po kosi ili bradi, grlimo sami sebe ili mazimo ruku – pokušavamo se umiriti. Ne treba se uvijek pridržavati površnih tumačenja neverbalnog ponašanja. Koliko god bilo iritantno, nije svako vrpoljenje ometajuće i negativnog predznaka.